DOBRO DOŠLI

Prvi koraki

Aladaru Čenaru i Mariji, rodjenoj Perušić se je na Glavnoj cesti 87 u Dolnjoj Pulji (Unterpullendorf u austrijanskom Gradišću) rodilo 25. augusta treto dite, ko su od milja zvali Jurko ili pak Jurica. Stoprv kad se je mali dičak u osnovnoj školi sela naučio štati prve slove je bolno opazio, da se službeno zove Georg Alfred Csenar. Austrija naime to vrime nije dozvolila, da dite dostane hrvatsko ime.

Školovanje

Po osnovnoj školi u rodnom selu je pohadjao glavnu školu u Gornjoj Pulji. Onde je od učitelja Jakova Berlakovića doznao za seljenje i povijest hrvatskoga naroda. Od vjeroučitelja, kašnjega časnoga kanonika Štefana Horvata je dočuo, kako važno je publicirati u jeziku, koga narod razumi. Onda je u hrvatskom vjeronauku pomagao korigirati prvo izdanja Molitve vjernikov. U gornjopuljanskoj gimnaziji se je hrvatski jezik učio od Ive Sučića i kašnje kod Vladimira Vukovića, ki ga je pobudio napisati prvu pjesmu. Po maturi se je otpravio na študij gospodarstva u Beč s težišćem na marketingu i reklami. Završno djelo je kanio pisati o testiranju upeljanja novih novin odnosno o analizi imidža Hrvatov u Gradišću. Obadvi teme mu je profesor odbio tako da je zaključio ostati prez završenoga študija.

Angažman

Još kot sridnjoškolac je upoznao djelovanje Hrvatskoga akademskoga kluba (HAK). Po dolasku u Beč je počeo sudjelivati u društveni aktivnosti. Nastao je sekretar društva, a 1976. ljeta predsjednik. U istom ljetu je austrijanska vlada zaključila Zakon o narodni grupa, koga je HAK od samoga početka odbijao. Masivno je odbijao i takozvanu "brojidbu posebne vrsti", na čijem temelju je Austrija kanila ispuniti manjinska prava, ka su zapisana u članu 7 Austrijanskoga državnoga ugovora iz 1955. ljeta. HAK je uspješno pozivao na bojkot brojidbe (14.11.1976.) i je svoj stav širio na nacionalnom i internacionalnom polju i potribovao ispunjenje manjinskih prav, početo od vlašće gimnazije za Hrvate, prik hrvatskih emisijov u radiju do dvojezičnih seoskih tablov. Kot zastupnik HAK-a se je angažirao i u ondašnjoj Mladinskoj organizaciji FUEN-a, Federalističke unije europskih narodnih grup i nastao potpredsjednik a jednu periodu i predsjednik te europske organizacije, ka danas djeluje pod imenom MEN (YEN).

Novinar

Prvo novinarsko iskustvo si je stekao kot Novoga glasa, magazina Hrvatskoga akademskoga kluba. Kašnje je pak počeo pisati pojedine članke u Hrvatski novina, a 1977. ljetu je počeo uredjivati jednu stran novin. Ljeto dan kašnje je preuzeo uredjivanje novin i ishasnovao sve mogućnosti nove tehnologije (fotosloga i offset-tiska) za reformiranje novin. Kot urednik novin je redovito sudjelivao i pri emisija Hrvatskoga Radija u Zagrebu za Hrvate u susjedni zemlja. Čim je pak Austrijanska radiotelevizija (ORF) upeljala radioemisije za Hrvate u Gradišću je nastao vanjski suradnik sa stalnimi zadaćami. U 1982. ljetu je primio zaposlenje kod ORF-a. Poslovao je do 2021. ljeta. Duga ljeta je bio odgovoran za kulturnu emisiju, pisao je visti, sastavljao priloge za internet i bio dežurni urednik televizijskoga magazina Dobar dan, Hrvati. Uz svoj posao mu je velika ljubav bila grafičko oblikovanje časopisov, novin i knjig.

Pisanje

Prve pjesme je počeo pisati još kot sridnjoškolac. A prvo čitanje tih pjesam je imao u domaćem stanu pred prijateljskim krugom roditeljev. U Novom glasu, časopisu HAK-a je 1975. ljeta publicirao prve pjesme, a 1983. ljeta mu je izašla prva samostalna zbirka "misi misli". Sama zbirka kot i prezentacija pjesam u multimedijalnom obliku, ku je realizirao uz pomoć brata Klausa, je pokazala, da u gradišćanskohrvatskom pjesničtvu puše novi vjetar. Zbirku pjesam je ilustrirao sam. Tim ilustracijam je madjarski kulturni časopis Mühelyi posvetio u tretom broju 1987. ljeta tri stranice pod naslovom "Jurica Cenar betűgrafikái" i otvorio autoru oči, da su i te "grafike slovami" vrst pjesničtva, ku Hrvati nazivaju zornom poezijom.

Za Književno naticanje Ignac Horvat 1992./93., ko je raspisalo Hrvatsko štamparsko društvo u Željeznu je napisao roman "Svojemu svoj". Ovim djelom je položio prvo mjesto. U tiskanom obliku je izašao 1993. ljeta.

Jurica Čenar je skupa s Nikolom Benčićem izdao knjigu "Spominki" Martina Meršića starjega, a spominke Matijaša Semelikera, ki je preživio koncentracioni logor je predjelao u knjigi "Bog u Dahavi".

Nikola Benčić

»A sada nam daje mladi pjesnik Jurica Čenar jednu neobičnu knjižicu pjesam u ruke, ka nam razbuši vrata i obloke zakisnute, zadusene pjesničke veže i ta novi zrak nas opija, zamami svojom novošću toliko, da nam se oči krisu od radosti, veselja i znatiželje, ka dosiže granice boli škure nesvisti. [...] Pjesnik sadašnjosti je katalizator i strelotek današnjice, on osjeća za nas i formulira naše plahe, rastrgane, isušene misli i ritam našega života sili i pečati njegove pjesme na stakato, migovitu brzinu, strogu, konkretnu formu. Ali uz sve to se je pjesnikova peršona povukla skromno, da bi štitelj mogao osvojiti svoj slobodni prostor za lični, jobovski, vapajući krik, ki nam se riže bolno u nedokučenu racionalnost.«

Djuro Vidmarović

»Jurica Čenar je preteča i međaš u suvremenoj gradišćansko-hrvatskoj književnosti. On je širom otvorio vrata kako bi u njezino tkivo ušli modernizam i postmodernizam. Zbog toga njegovo pjesničko djelo, započeto zbirkom misi misli iz 1983. ima povijesno značenje. Ali zadržati se samo na književnosti narodne manjine kojoj pripada, odnosno prikazivati njegovo djelo unutar manjinskoga društvenog i povijesnog obzora, a ne unutar književnosti naroda kojem pripada, bilo bi preusko. Što više i oblik diskriminacije prema pjesniku. Čenar je utkan u suvremenu hrvatsku književnost kao njezin uskličnik. Ono što Juricu Čenara čini samosvojnim pjesnikom hrvatskoga modernizma, odnosno po čemu odstupa od prakse dadaizma, konkretizma i vizualizma, jest njegova vezanost uz tradiciju i privrženost povijesnoj misiji čuvanja materinskoga jezika manjine kojoj pripada.«

Robert Bacalja

»Središnja je figura suvremene lirike u Gradišću Jurica Čenar. [...] Čenar je u nizu pjesama na posve nov način pristupio pjesništvu, pa onda i dječjoj poeziji. Igra, šala, humor, pa i satira, karakteriziraju niz njegovih tekstova za koje možemo reći da su najistaknutiji u novom poglavlju gradišćanskohrvatske dječje poezije.«